Sunce tuđeg neba, ljekare naše grije

Crnogorske javne zdravstvene ustanove napustilo je blizu 100 ljekara u poslednje četiri godine, podaci su Sindikata doktora medicine. Ljekari koji su napustili Crnu Goru kažu za Portal RTCG da je to bila teška odluka, ali da bi se u domovinu još teže vratili.

Iz Ministarstva zdravlja tvrde da odlazak ljekara u inostranstvo ili privatni sektor nije toliko dramatičan. Ipak, priznaju da Crna Gora mnogo zaostaje za evropskim prosjekom, odnosno da nam fali 130 ljekara na 100.000 stanovnika.

Različiti podaci o odlasku ljekara

Iz tog resora su nam kazali da je u posljednjih pet godina 17 ljekara napustilo Crnu Goru i novi posao našlo u inostranstvu.

„Od toga je deset ljekara svoju karijeru nastavilo u Srbiji, dvoje u Švajcarskoj, jedan u Sloveniji, a za pet ljekara nemamo podatak gdje su zasnovali radni odnos“, naveli su iz Ministarstva.

Direktorica Kliničkog centra Zorica Kovačević je kazala za Portal RTCG, da su tu zdravstvenu ustanovu napustila 34 ljekara od 2014, od kojih je osmoro otišlo u penziju.

„Najveći broj ljekara je zasnovao radni odnos u privatnim zdravstvenim ustanovama, a manji broj je napustio Crnu Goru“, kazala je Kovačević.

Dodala je da je raduje činjenica da je veliki broj zainteresovanih zdravstvenih radnika koji žele da se zaposle u Kliničkom centru, kao i onih koji su nas ranije napustili a sada žele da se vrate.

U Sindikatu doktora medicine raspolažu podatkom da je za posljednje četiri godine Crnu Goru napustilo blizu 100 ljekara. Oni očekuju dalji odliv u narednim godinama.

„Zbog velike neuređenosti sistema, nedostatka protokola, normativa, jasnih nacionalnih smjernica kao i jasne legislative, očekujemo da će se broj ljekara koji napuštaju Crnu Goru iz godine u godinu povećavati. Registraciji naročito izmiču mlade kolege sa tek svršenih studija koje sistem nigdje ne prepoznaje“, kazala nam je predsjednica Sindikata, Milena Popović-Samardžić.

Ona smatra da je odliv posljedica zanemarivanja crnogorskih ljekara godinama unazad.

„To će tek da postane gorući problem kad se dežurstva i redovan rad ne budu mogli organizovati zbog nedostatka specijalista. Plašimo se da će tada svo nezadovoljstvo naših pacijenata da se sruči na ovaj, ionako oslabljen sastav nosilaca zdravstvene usluge. Iz tog razloga smatramo vrlo opasnim svako pasivno posmatranje urušavanja javnog zdravstva, negativne kampanje koje se vodi protiv ljekara u medijima, učestali napadi na ljekare – verbalnih i fizički. Sve ovo slabi motivaciju crnogorskih ljekara da se bave svojim poslom. Potrebno je uraditi mnogo više na svim ovim poljima kako bismo došli do promjena“, kaže Popović-Samardžić.

Školovanje dr medicine državu košta oko 20.000 eura, a specijaliste i subspecijaliste i do 100.000 eura, podaci su Sindikata doktora medicine.

Sigurnost na poslu, uređenost sistema u kojem se ne nosite sa paramedicinskim problemima, jasni protokoli i normativi rada, bolja zarada, socio-ekonomska sigurnost, mogućnost daljeg napredovanja u struci, uglavnom su razlozi koje Sindikatu saopštavaju ljekari koji napuštaju naše javne zdravstvene ustanove.

Kovačević, pak, smatra da se u javnosti u kontinuitetu preuveličano plasira tema o odlivu medicinskog kadra.

„Nije novost da pojedinci svih profila traže zaposlenje tamo gdje njima najviše odgovara, što je slučaj i s medicinskim kadrom, a motivi su različiti. Ako detaljnije analiziramo ovo pitanje shvatićemo da su uvijek pojedinci iz ličnih i drugih razloga zasnivali radni odnos u ustanovama i državama gdje im se ukaže prilika. Odlazak ljekara iz Kliničkog centra, odnosno Crne Gore, nije nešto što se samo sada dešava. Fluktuacije ljekara je bilo i biće je ubuduće“, kazala je direktorica Kliničkog centra.

Teško odlaze, još teže se vraćaju

Portal RTCG je razgovarao sa dvoje ljekara koji su napustili Crnu Goru, uz uslov zaštite njihovog identiteta. Njihovi razlozi i tajming odlaska iz domovine su različiti. Ljekar je zemlju napustio nakon rada u Hitnoj pomoći, njegova koleginica je odlučila da napusti Crnu Goru još tokom studija.

„To sam odlučila već pred kraj studija. U to vrijeme, moje kolege su poslije završenog fakulteta uglavnom dugo na birou čekale pripravnički i nisam htjela da se to i meni dogodi. Pored toga, sa tako niskim primanjima bilo bi nemoguće osnovati porodicu. Za mene je bilo poražavajuće da poslije tolikih godina studiranja i sa završenim fakultetom opet finansijski zavisim od roditelja“, rekla nam je ljekarka koja sada radi u jednoj skandinavskoj zemlji.

Ona kaže da se nije puno dvoumila, kao i da nikoga iz zdravstvenog sistema nije previše interesovalo da li će ostati ili otići iz Crne Gore.

Njen kolega , koji je radio u Crnoj Gori, navodi da se odlučio da napusti zemlju zbog želje za nečim novim. Ipak, dodaje da bi se teško vratio, iako je u vrijeme odlaska bio zadovoljan uslovima rada u domovini.

„Zemlja u kojoj sada radim gaji zaštitnički odnos prema ljekarima kao uglednim članovima društva i nosiocima zdravstvenog sistema. Mnogo se ulaže u atmosferu i međuljudske odnose na radnim mjestima, stroga hijerarhija ne postoji, znanje i struka se pitaju i cijene iznad svega. Stručni rad se zasniva na vodičima i preporukama, pretpostavke za to se podrazumijevaju. Kompromis ne postoji kada je liječenje u pitanju. Sistem zemlje u kojoj radim toliko je primamljiv da se i sam još uvijek iznenađujem određenim pozitivnim stranama i kvalitetima.

Mislim da se čovjek vrlo teško može vratiti u crnogorsko zdravstvo ako se, u međuvremenu, stigne navići na ovako nešto“.

Sličan stav kada je riječ o povratku u Crnu Goru ima i njegova koleginica.

„Bila bih srećna da iz Crne Gore nijesam ni morala da odem, jer otići i biti stranac je jako teško. Za život i rad u Crnoj Gori bila bih zainteresovana samo u slučaju kada bi matična država mogla da mi pruži sve što sam ostvarila u zemlji u kojoj sada boravim, ali dodatno još i perspektivu za dijete, normalnu penziju i adekvatnu zdravstvenu zaštitu. U profesionalnom smislu bi to značilo dobre uslove za rad na savremenoj opremi, motivisan kolektiv i dobru platu. Previše sam uložila da bih se upustila u neku neizvijesnost, a imam i veliku odgovornost prema djetetu, odnosno porodici“.

Kako motivisati ljekare da ostanu?

U Kliničkom centru su svjesni nedostatka kadra u skoro svim organizacionim jedinicama. Deficit je najviše izražen na odjeljenjima koja su najopterećenija – kardiologija, endokrinologija, reumatologija, neurologija, kao i manjak specijalista i subspecijalista u Institutu za bolesti djece.

U crnogorskom javnom zdravstvenom sistemu radi 1.647 ljekara. Sistematizacijom u Kliničkom centru, prema podacima Ministarstva zdravlja, predviđeno je da bude zaposleno 3.200 ljudi. Popunjeno je samo 2.300 mjesta za medicinski i nemedinski kadar. Na specijalizacijama je već 200 ljekara.

Iako Strategija za razvoj resursa u zdravstvu, zbog manjka ljekara, predviđa i povećan upis studenata, iz Medicinskog fakulteta su nam kazali da svake godine upišu 42 studenta, kao i da se teško može obezbijediti povećanje studenata zbog manjka prostora klinika i te obrazovne ustanove.

Zbog manjka kadra angažuju ljekare iz drugih ustanova iz zemalja regiona, što državu godišnje košta blizu pola miliona eura.

„Pacijenti tim angažovanjem ostvaruju benefite jer zdravstvenu uslugu imaju u svojoj državi dok je dobit za Crnu Goru edukacija domaćeg kadra kao i manji troškovi liječenja, troškovi puta za pacijente i njihove porodice“, poručuje direktorica Kliničkog centra.

Iz Sindikata doktora poručuju da Crna Gora ima ljekare koji su na nivou eksperata koje angažuje Klinički centar.

„Nemamo ih u svim oblastima. To je i zbog činjenice da smo mala zemlja, kao i zbog mogućnosti usavršavanja za koju su nam potrebni bolji uslovi rada. Taj kadar trebalo bi da izgradimo i motivišemo da ostane. Naš sistem ne prepoznaje i ne nagrađuje ljekare sa izvrsnim rezultatima. Potpuno isto se vrednuju ljekari sa velikim brojem pregleda, intervencija, kao i oni koji su angažovani na rutinskim poslovima“, kaže Popović-Samardžić.

EU: Potrebne dalje reforme u zaštiti potrošača i zdravlja

Iz Evropske unije navode da je Crna Gora djelimično uskladila svoj sistem u Poglavlju 28 koje se odnosi na zaštitu zdravlja i prava potrošača.

„U ovoj oblasti je napravljen napredak. Međutim, potrebno je dalje usklađivanje zakonodastva kako bi se dostigli evropski standardi u obje oblasti – i zaštiti potrošača i zdravlja“, kazala je za Portal RTCG, portparolka evropskog komesara za tu oblast, Anka Paduraru.

Iz Ministarstva zdravlja priznaju da Crna Gora ne može dostiće evropski standard po broju ljekara na 100.000 stanovnika.

„Planom razvoja ljudskih resursa u zdravstvu do 2022. predviđeno je da se sa sadašnjih 220 ljekara na 100.000 stanovnka dosegne nivo od 260 ljekara. Evropski prosjek je 350 ljekara na 100.000 stanovnika . Nesporno, postoji manjak ljekara i trudićemo se da to poboljšamo, s tim što će najveći broj nedostajućeg kadra biti uključeni u primarnu zdravstvenu zaštitu“, kazali su iz tog resora.

Planiraju i da u narednom periodu godišnje raspišu oko 100 specijalizacija, od kojih bi 20 išlo na Klinički centar.

Iz EU navode da su zdravsteni sistemi, kada je riječ o broju medicinskog kadra, različito organizovani u zemljama članicama.

„Ne postoji jasan standard. Ipak, mali broj ljekara i medicinskih sestara predstavljaju ozbiljan izazov za obezbjeđenje adekvatne zaštite. Takođe, kvalitetno pružanje zdravstvene usluge ne zavisi apsolutno od broja zaposlenih u sistemu“, precizirala je Paduraru.

Iako je stari dobri Šantić prije skoro vijek i po napisao da „Sunce tuđeg neba, neće vas grijati kao što ovo grije“, naši ljekari se rukovode nekom drugom sintagmom.

Ponekad odeš da bi razmislio, a ponekad odeš jer si razmislio.

Borislav VIŠNJIĆ

Priča je rađena u okviru projekta „Činjenice su važne! Objektivno i inovativno novinarstvo za EU!“, koji sprovode CGO sa RTCG i Portal Ul-info. Projekat finansira Evropska unija.