Smiljkine zastave slobode

Gotovo da nema svečanosti, svadbe ili veselja, da se danas ne vijori crnogorska zastava sa dvoglavim orlom. Crnogorski barjak postao je dostupan iz domaće, ali i kineske proizvodnje.

Prije samo 28 godina crnogorsku zastavu sa dvoglavim orlom bilo je nemoguće naći javno, a ukoliko je neko u kući imao držao je dobro sakrivenu.

Ipak, jedna hrabra Crnogorka, Smiljka Brajović, odlučila je da takvu zastavu sašije.

Priču o zastavi koja se već na Badnji dan 1991. godine zavijorila na Dvorskom trgu na Cetinju, prilikom prvog polaganja badnjaka na trgu, ispričao je Smiljkin sin Danilo Brajović.

“Tog, sad davnog, 27. decembra 1990. na Cetinju je formiram odbor za obnovu Crnogorske pravoslavne crkve. Dogovorismo se tada da 6. januara 1991. naložimo badnjak ispred Dvora kralja Nikole na Cetinju. Za tu priliku probali smo da pronađemo crnogorsku zastavu sa dvoglavim orlom, ali se to vrlo brzo pokazalo kao nemoguća misija. Na kraju, riješeno je kad je već nema da je sašijemo. Ko će da šije? Setimo se da moja majka Smiljka ima staru singer mašinu koja joj je ostala od majke.
Mi pitamo, ona pristane i počne borba sa vremenom”, priča u jednom dahu Danilo, kao da je juče bilo.

Pojašnjava da je u roku od pola sata iznijet kompletan namještaj iz dnevne sobe porodičnog stana Brajovića, a u centar sobe stavljene su singerica i Smiljka.

“Ne mogu se sjetiti odakle je bilo platno, ali je počelo šivenje dva alaj-barjaka. Zamisli scenu u kojoj se četvoro ljudi, koji pridržavaju platno, vrte po sobi u skladu sa krivinama koje igla treba da sašije”, priča Danilo.

I dok se Smiljka Brajović u noći između 5. i 6 . januara 1991. godine borila sa vremenom i singericom, koordinacioni odbor za obnovu CPC pripremao je nalaganje badnjaka na Dvorskom trgu.

“Dok se kući šilo, mi smo koordinirali druge stvari. U jednoj kući nas desetak je rezalo svijeće na pola jer ih nijesmo imali dovoljno. Ujutro su oba barjaka donešena u kancelariju i prilikom dolaska Bajica sa badnjakom razvijena. Jedan je bio kod mene, drugi u ruke, sad pokojnog, Rajka Miranovića”, prisjeća se Danilo pokazujući s ponosom fotografiju na kojoj se vide barjaci koje je Smiljka sašila.

Danilo Brajović podsjeća da je tog 6. januara 1991. godine policija zabranila skup na Dvorskom trgu, ali kada su predstavnici Bajica noseći badnjak krenuli cetinjskim korzom dva barjaka su razvijena.

“Policija je tada pokušala maricom da razbije skup, ali su naišli na dvije nevolje Smiljku i Ljubu Perazić koje su stale pred kombi. Nekako iznenada plamen svetog drveta je osvijetlio nebo uspjeli smo! Policija je odustala, a pucnji iz oružja su označili da je badnjak crnogorski ponovo, prvi put nakon 1918, naložen ispred Dvora”, priča Danilo.

Barjaci koje je Smiljka Brajović sašila su kasnije svoje mjesto nalazili na svim crnogorskim skupovima. Na žalost, niko ne zna gdje se danas nalaze.

Ipak, barjaci koje je ova hrabra Crnogorka sašila označili su početak nove borbe Crnogoraca za svoju nezavisnost, koja je krunisana sticanjem samostalnosti 2006.