Saopštenje Crnogorske partije

Prvo poluvrijeme crnogorsko-srpskog diplomatskog nadgornjavanja, koje je rezultiralo uskraćivanjem gostoprimstva dvojici ambasadora, mnogo više štete je donijelo aktuelnoj politici Srbije. U Podgorici je izgubila agilnog izvršioca radova u projektu „srpski svet” a u Beogradu ostala bez nečujnog crnogorskog diplomate koji se apsolutno ne miješa u svoj posao. No, Beograd je sa zakašnjenjem shvatio da ako je primio gol u gostima koji nije mogao odbraniti, ne mora autogol kod kuće.

Nakon „idi mi – dođi mi” odluka Vlade Srbije, Crnogorska partija poziva Ministarstvo Vanjskih poslova Crne Gore da postupi u skladu sa Bečkom konvencijom i objavljenom prvom odlukom Vlade Srbije i povuče Ambasadora Milosevića. Njegov dalji ostanak u državi koja ga vidi u ovom svijetlu ima potencijal da kompromituje crnogorsku diplomatsku misiju u Beogradu i interese naše zajednice u Srbiji.

Sa aspekta crnogorske emigracije u Srbiji, pravo pitanje je zašto se čekalo da Srbija proglasi Ambasadora personom non grata, umjesto da ga je Crna Gora sama povukla zbog ignorisanja interesa autentične Crnogorske emigracije – a samim tim i pravih interesa države Crne Gore. Konstantno ćutanje zvaničnika je i dio uzroka povratnog anti-crnogorskog talasa koji je zapljusnuo i Crnu Goru i u Srbiju.

Pozivamo zvaničnu Podgoricu da ne razbacuje novac crnogorskih poreskih obveznika slanjem političkih poslušnika i aparatčika na važnu poziciju za državu Crnu Goru i njenu emigraciju u Srbiji. Ako se ne može poslati surovo profesionalni diplomata koji bi imao u svom mandatu i zadatak da uspostavi vezu sa patriotskim iseljeničkim organizacijama kojima je u stalnoj agendi interes moderne Crne Gore i interes afirmacije ravnopravnosti crnogorskog naroda u Srbiji, onda se postavlja pitanje šta se to dešava u diplomatskoj službi Crne Gore?

Ako se Ambasador otvoreno ne zalaže za unapređivanje odnosa sa Srbijom na bazi pune ravnopravnosti dvije države i Evropskih i Evroatlantskih principa, i ako nema hrabrosti da se javno izjasni u Beogradu i da otvoreno stane na stranu autentične crnogorske manjine i odbrane svih njenih prava, korisnije bi bilo da to diplomatsko mjesto ostane upražnjeno dok se ne nađe kandidat koji nema kompleks boravka u Beogradu.
Pro-crnogorske pozicije, u smislu afirmacije interesa države Crne Gore i interesa njene emigracije, se moraju redovno saopštavati i u srbijanskim medijima od strane Ambasadora – da bude svima 100% jasno da Crna Gora neće praviti kompromise tako što će žrtvovati svoje iseljenike i njihove legitimne aspiracije ka punoj ravnopravnosti sa ostalim građanima Srbije.

Kriza u odnosima će postojati dokle god Ambasadori Crne Gore u Beogradu sramežljivo posmatraju autentičnu crnogorsku zajednicu i dokle god otvoreno ne odbace saradnju sa pseudo-crnogorskim organizacijama u ovoj državi koje suštinski negiraju crnogorski identitet i koje su nastale kao kamuflirana produžena ruka planova asimilacije.

U kompleksnim odnosima poštovanje zaštićenosti najslabije karike je pravo mjerilo kvaliteta tih odnosa. U odnosima između Srbije i Crne Gore najugroženija grupa a samim tim i najslabija karika su crnogorski emigranti u Srbiji koji govore crnogorski jezik, koji odbacuju takozvanu Podgoričku skupštinu iz 1918. godine kao nasilnu aneksiju i koji su vjernici ili poštovaoci Crnogorske pravoslavne crkve. Oni nemaju sumnje oko svog identiteta, ali su potpuno ignorisani od strane zvaničnih predstavnika obije države, jer se uporno pokušava naći nepostojeća sredina između negatora autentične crnogorske nacije i njenog formalnog postojanja.
Veliki poslovi zahtijevaju sposobne, vrijedne i velike ljude. Inertna i sramežljiva borba za ljudska i nacionalna prava je samo drugi naziv za negaciju Crne Gore i njenih vrijednosti. Upečatljiv je utisak da je svakom Ambasadoru Crne Gore neprijatno zbog pro-crnogorskih stavova građana Srbije crnogorske nacionalnosti. Diplomate iz Crne Gore radije biraju da ne ugroze svoju društvenu mobilnost na prijemima po Beogradu – pa da bi zadovoljili domaćina prihvataju da sarađuju sa politički podobnim Crnogorcima u Srbiji koji sjede na dvije ili tri stolice, i naravno uvijek traže apanažu za svoje imaginarne projekte.

Ambasador Crne Gore bi morao da upostavi vezu sa organizacijama i istaknutim pojedincima koji nemaju skriveni anti-crnogorski karakter, jer on, koje god da je nacionalnosti, mora da jasno zastupa pravo na odbranu Crnogorskog jezika, uloge CPC i slobode nacionalnog izjašnjavanja kao priadnika crnogorske nacije. Mora da prepozna lažne, kameleonske organizacije Crnogoraca u Srbiji koji rade protiv interesa crnogorskog naroda u obije države. Ko negira bilo koju temeljnu vrijednost Crne Gore ne bi smio da ima podršku predstavnika države Crne Gore.

Press služba CP
Novi Sad, 30.11.2020.

Podijeli: