Razvoj arheologije u Crnoj Gori

Na raskrsnici civilizacija, Crna Gora nosi ne samo burnu istoriju nego i zanimljivu mješavinu kultura. Ratna previranja i kulturne razlike danas se najbolje mogu vidjeti kroz arheologiju. Prve arheološke priče o Crnoj Gori zapisao je, još davne 1885. godine A. J. Evans, britanski arheolog i pionir u izučavanju egejske civilazije u bronzanom dobu, u knjizi “Arheološka istraživanja u Ilirikumu” (Archaeological researches in Illiricum). Knjiga nosi niz zanimljivih podataka i priča o predrimskom i rimskom Risnu, o ilirskim plemenima, o rimskim putevima, epigrafskim spomenicima i mnogim drugim simbolima davnih naroda koji su nastanjivali prostore Crne Gore.

Duklja

Nakon Evansa po nalogu knjaza Nikole I Petrovića 1890. godine započinju opsežna iskopavanja antičke Duklje kojima rukovodi P. A. Rovinski, i koja Crnu Goru uvode u zanimljivi svijet arheologije.

Iskopavanja Duklje nastavila je 1893. godine engleska arheološka ekipa pod rukovodstvom J. A. Munroa, a 1913. godine uslijedila je i prva monografija o Duklji, koju je priredio P. Sticotti u saradnji sa L. Jelićem i Ć. Ivekovićem. Kroz arheološka iskopavanja i istraživanja pažljivo je ispisivana istorija naroda koji su naseljavali naše prostore. Kad šetate među iskopinama Duklje prosto možete da zamislite i osjetite život ljudi koji su tu prije više od 2000 godina.

Između dva svjetska rata austrijski arheolozi C. Praschniker i A. Schober objavljuju rezultate svojih istraživanja ilirskih gradova u Crnoj Gori i prvi daju detaljne opise ilirskog Meduna i Samobora.

D. Vuksan, dugogodišnji direktor Državnog muzeja na Cetinju, 1930. godine otkopao je dio jedne veće rimske vile u Risnu sa nizom prostorija ukrašenih mozaicima.

U Budvi 1938. godine je, prilikom kopanja temelja za današnji hotel Avala, otkrivena helenističko-rimska nekropola sa bogatim grobnim prilozima. Na nekropoli Budve 1952. godine započinju arheološka iskopavanja koja su se odvijala sa prekidima sve do 1982. godine. Ispod predivnih zidina starog grada Budve krije se neki drugi svijet, koji će vjerovatno zauvijek ostati enigma.

U ovom periodu preduzimaju se i reviziona iskopavanja Duklje, koja su trajala gotovo čitavu deceniju (1954-1962) i u okviru kojih se sistematski ispituje i njena jugoistočna nekropola, a ubrzo posle toga i istraživanja na nizu lokaliteta iz različitih epoha (Stari Bar, Ulcinj, Prevlaka, Gostilj, Risan, Doljani kod Podgorice, Beran krš, Kremeštice).

Sredinom šezdesetih godina započinju značajna i dugogodišnja iskopavanja nekropola rimskog grada kod Pljevalja, u nauci poznatog pod imenom Municipijuma S.

Pedesetih godina započinju i istraživanja praistorijskih lokaliteta u Crnoj Gori. Između 1954. i 1964. godine obavljaju se sistematska iskopavanja pećine Crvena stijena kod sela Petrovića, svakako najpoznatijeg i najznačajnijeg crnogorskog praistorijskog lokaliteta, koji je postao ključ za rješavanje mnogih problema iz domena rane praistorije, i to ne samo za područje Crne Gore, već i šire, za prostore Balkana i jugoistočne Evrope.

Početkom sedamdesetih godina XX vijeka, započeta su sistematska iskopavanja jednog broja praistorijskih pećina (Odmut u kanjonu Pive, Spila iznad Perasta, Koronina kod Cetinja, Vranjaj u masivu Orijena, Mališina pećina i Medena stijena u kanjonu Ćehotine i Bioče u kanjonu Morače), kao i brojnih humki, odnosno tumula, na gotovo čitavoj teritoriji Crne Gore (Gotovuša kod Pljevalja, Lužac i Lisijevo polje kod Berana, Dušići u Zeti, Medun, Riječani, Tivatsko polje, Glogovik i Vrbanja kod Herceg Novog i dr.).

Uporedo sa praistorijskim i antičkim, iskopavanja se obavljaju i na lokalitetima ranog srednjeg vijeka (trikonhalna crkva na Topolici u Baru, crkva sv. Tome u Kutima iznad Herceg Novog, crkva sv. Tome u Prčnju, trikonhalna crkva sv. Jovana u Zatonu kod Bijelog Polja, Gradina Martinića kod Danilovgrada i dr.). Arheološki se ispituju i pojedine značajnije crkvene građevine iz ranog i poznijeg srednjeg vijeka (crkve sv. Petra i Pavla u Bijelom Polju, manastirskog kompleksa na Prevlaci kod Tivta, manastira Prečiste Krajinske, Crnojevića manastir na Cetinju, manastiri Balšića na goricama Skadarskog jezera, manastir Bogorodica Ratačka, Podlastva, i mnogi drugi). Osim crkvenih objekata istraživanja su sprovedena i u starim srednjevjekovnim gradovima (Herceg Novi, Kotor, Budva, Stari Bar i Ulcinj).

Foto kredit: http://niksic.travel

Rezultati pomenutih istraživanja su omogućili da se utvrde osnovne karakteristike i naznače pravci razvoja pojedinih epoha na tlu današnje Crne Gore. Osim otkrivanja najstarije istorije na ovim prostorima, od vremena postanka prvih ljudskih zajednica, pa do dolaska Slovena i formiranja srednjevjekovnih država, dobijeni su i podaci o materijalnoj kulturi različitih naroda, njihovim umjetničkim, religijskim i drugim shvatanjima.

Podijeli: