Moja Crna Gora Crnogorski informativni portal u Srbiji
U sjeveroistočnom dijelu starog grada u Kotoru, među živopisnim đardinima i starovjekovnim zidinama krije se ulica koja čuva tajne starih Bokelja još od druge polovine 19. vijeka.
Sve ovo ne bi bilo interesantno da ova ulica nije široka svega 80 centimetara, a pošto se ovdje rijetko dva čovjeka mogu mimoići Kotorani su joj nadjenuli ime “Pušti me proć” ili “Pušti me pasat”.
Skrivena od vreve turista, krcatih trgova i posjećenih suvenirnica ova najuža ulica u starom kotorskom gradu je postala velika turistička atrakcija. Tabla sa natpisom “Pušti me proć” postavljena je nedavno, a tako je Kotorani nazivaju odvajkada.
Jedna od specifičnosti Starog grada u Kotoru jeste što njegove ulice nemaju zvanična imena. Uglavnom su to tradicionalni nazivi koje su im mještani dali kako bi se lakše snalazili u gradskom jezgru. Isti slučaj je bio i sa pjacama, odnosno trgovima. Tako u starom kotorskom gradu postoji niz (ne)zvaničnih ulica, a najpoznatija je Zanatska ulica, ulica Via ruvis, Duga, Mokra, Uska ulica, kao i ulica Pušti me proć.
Turistički vodič i rođena Kotoranka Dolores Fabijan kaže da je Pušti me proć’ posebno interesantna turistima. Nastala je sigurno prije više od sto godina, tačnije za vrijeme austro-ugarske monarhije.
“Ulica je, kao što možete vidjeti, u jednom dijelu malo uža, a u drugom šira ali nedovoljno da bi dvije osobe mogle da se zaobiđu. Tuda su često prolazile žene koje su nosile vodu i veš na pranje, pa je dolazilo do gužvi i tako je nastao naziv Pušti me proć”, pojašnjava ona.
Po pričama starih Bokelja, često je tu dolazilo do svađa kako između žena tako i između muškaraca.
“Sigurno da su pripadnici jačeg pola htjeli da budu važni, pa nijesu jedan drugome htjeli da daju prvenstvo prolaza, pa je ova ulica bila poznata i po tim čuvenim kotorskim svađama kad se najviše ćakula i kaštiga. Da ne govorimo o tome koliko su gužve bile uzrok svađi kod žena”, kaže Fabijan.
Pošto je Pušti me proć’ poprilično mračna i zatamnjena, bila je idealno mjesto za prve simpatije, ljubavne sastanke a bogami i rastanke.
“Brojne su se ovdje ljubavi rodile, što i nije strano s obzirom da je ovo takozvano škuro mjesto, prava škuribanda”, ističe ona.
Razlog zbog kojeg Kotorani nijesu davali imena ulicama jeste zato što se gradilo gdje se moglo nakon brojnih zemljotresa i požara.
“Jednostavno se gradilo gdje se stiglo i stvorena je prava mreža ulica, a pretpostavljam da Kotorani tada nijesu mogli previše razmišljali o nazivu ulica”, navodi Fabijan.
Ulica koja takođe ima nezvaničan naziv je i Zanatska ulica,koja je jedna od najstarijih ulica u Kotoru. Ona je oduvijek bila glavna ulica za poslovanje, glavna arterija grada za koja je obavljana sa zaleđem.
Radionice u ulici koje su bile u isto vrijeme bile i radnje u kojima se prodavala roba, imale su prepoznatljiva vrata-izlog, takozvana “vrata na koljeno”, neku vrstu povezanih vrata i prozora, koja se i danas mogu vidjeti u prizemljima kotorskih kuća.
Preko izloga zanatlije su reklamirale svoju robu i ostvarivale komunikaciju sa ulicom, a često su na nadvratnicima ili dovratnicima od kamena klesali simbole svojih zanata.
Još jedna ulica koja ima (ne)zvanično ime je ulica koja vodi ka tvrđavi San Đovani. Zove se Via rupis ili Rampada. Služila je u vojne svrhe, budući da su se sva važna strateška mjesta nalazila na zidinama kotorskog grada.
“Postojala je jedna rampa na vrhu skalinade koja vodi ka tvrđavi, pa je zbog toga nazvana Rampada”, pojašnjava Fabijan.
Kotorski stari grad ovih dana je prepun turista. Sve što je nekada činilo ovo utvrđenje polako se gubi. Na snagu stupa komercijala i želja za novcem.
“Kao što možete vidjeti Zanatsku ulicu su preplavili butici, radnje, suvenirnice… Sve polako gubi tu čar. Sve je više kafića, a njihovi suncobrani i mobilijar zauzimaju pola pjace. Brojni Kotorani su se odselili iz starog grada jer se ne može spavati od buke. Ipak, na svu sreću još ima Bokelja koji baštine kulturu ovog grada, izvorni bokeljski govor i dobru “ćakulu””, kaže Fabijan.
Kada će ulice dobiti zvanične nazive?
S obzirom da tokom ljeta veliki broj turista dolazi u ovaj grad svjetske kulturne baštine nerijetko su zbunjeni jer zvanični nazivi ulica ne postoje.
Pošto je jako teško snaći se u lavirintu kotorskih pločnika, opštinski savjet je odlučio da najmanje 15 ulica u starom gradu dobije zvanične nazive. Među njima će biti i ulica Pušti me proć.
Ista ulica postoji u Splitu
Ulica sa istim nazivom postoji i u Splitu i to kod Jupiterovog hrama. Ona je jedna od najužih ulica u svijetu, a široka je samo 57 centimetara.
Duga je oko deset metara, a Splićani u šali govore da njome može proći samo jedan čovjek i to zatvorenim kišobranom.
Aleksandra Saška Bošković
