Mojkovčanin prvi srednjoškolac iz Crne Gore u Jermeniji

Saša Pejović iz Mojkovca prvi je Crnogorac koji pohađa Međunarodnu internacionalnu školu u jermenskom gradu Diližanu. Za RTCG govorio je o svojim iskustvima, životu u Jermeniji, međunarodnom okruženju, ali i o tome kako je sticati znanje u okviru jednog od najboljih sistema srednjoškolskog obrazovanja u svijetu.

Foto: rtcg.me

Saša živi u domu sa više od 200 učenika iz više od sedamdeset zemalja. Uči po sistemu, koji kako kaže, nije ni nalik crnogorskom srednjoškolskom obrazovanju. Sam bira šest predmeta i umjesto gomile gradiva koje se uglavnom uči napamet, on stiče znanje razumijevanjem, praktičnim i kreativnim radom. Nikada ne želi da u potpunosti odbaci ideju o povratku u Crnu Goru.

“Za United World College Dilijan sam saznao preko sajta UWC organizacije, ali nisam posvetio puno pažnje, jer nisam ni znao da je iz Crne Gore moguće dobiti stipendiju za tu školu. Proces mog dolaska do ove škole je imao uspone i padove. Prvi korak je bio apliciranje za stipendiju od našeg nacionalnog komiteta. Komitet je nudio samo tri mjesta i to za UWC Adriatic u Italiji, UWC Rober Boch u Njemačkoj i UWC Mostar u Bosni i Hercegovini. Poslije intervjua sa nacionalnim komitetom izabran sam sa rezervnog kandidata, odnosno ako bi neko odustao ja bih zauzeo njegovo mjesto. Od početka je bilo očigledno da je ta mogućnost malo vjerovatna, jer je riječ o izuzetno vrijednim stipendijama”, počinje priču Saša.

Ipak, poslije nekog vremena obaviješten je da postoji još jedna mogućnost.

“Naime ,,kliring faza”,u kojoj se razmatraju kandidati za preostala mjesta na svim UWC školama, je upravo počinjala. Takođe mi je rečeno da je većina slobodnih mjesta u obliku parcijalne stipendije ili mogućnosti samofinansiranja, odnosno da mi treba dosta sreće da dobijem punu ili procentualno jaku stipendiju. Problem kod parcijalnih stipendija i samofinansiranja je što studiranje u UWC školama košta i više od 60 hiljada dolara. Ipak, izgleda da mi se sreća osmijehnula i poslije dužeg vremena dobio sam takozvano pismo potvrde. Više od dva mjeseca sam učenik na UWC Dilijan i ne mogu biti srećniji”, kaže mladi Mojkovčanin.

Kada je došao u Jermeniju i prvi put uživo ugledao UWC Dilijan bio je bez riječi.

“Nisam ugledao samo školu koja nudi životnu priliku, već i dom za više od 200 učenika iz više od sedamdeset zemalja širom svijeta. Zaista je neuporediv osjećaj živjeti sa svima njima, svakodnevno upoznavati nove prijatelje iz mjesta za koja sam jedva i znao, slušati priče o njihovoj kulturi, doživljajima, životu i tako u nedogled. Poslije jako tople dobrodošlice sve brige o uklapanju u ovu novu zajednicu su bile vrlo brzo razbijene. Dočekala me je veoma otvorena i topla zajednica u kojoj stvarno ima mjesta za svakoga”, ističe Pejović.

Objašnjava da UWC pokret teži da obrazovanje koristi kao silu da ujedini ljude, nacije i kulture za mirnu i održivu budućnost.

“Obrazovanje u svim UWC školama se vrši po principima IB-a. Riječ je o vrlo zahtjevnom sistemu koji je se smatra vjerovatno trenutno najboljim sistemom srednjoškolskog obrazovanja u svijetu. Sistem učenja po kojem ovdje radimo skoro pa da i nema dodirnih tačaka sa onim u Crnoj Gori. Razlika je i u samom broju predmeta, umjesto više od deset predmeta koje bi učili u Crnoj Gori, mi imamo moćnost odabira šest predmeta. Ovakav pristup omogućava učenicima da se bolje posvete oblastima koje zaista vole. Umjesto beskrajne gomile gradiva koje bi se uglavnom učilo napamet i vrlo brzo zaboravljalo, ovdje se insistira na učenju sa razumijevanjem, praktičnim i kreativnim znanjima. Ogromnu ulogu u IB-u igra i obavezni humanitarni rad koji naša škola jako podstiče. Na kraju, škola posjeduje sve uslove da se ova nastava sprovodi, od biblioteke sa više od 15.000 knjiga do veoma dobro opremljenih laboratorija i učionica”, priča Saša.

Teško je, kaže, dosađivati se u UWC Dilijanu.

“Škola, kao i cijeli UWC pokret, prepoznaju koliko je važno da svakodnevni život bude što udobniji i zabavniji, pa se i shodno tome svake godine ulažu velika sredstva da kampus poboljša u tom aspektu. U sklopu kampusa se nalaze sportski objekti koji omogućavaju bavljenje skoro svakim vidom sporta kao i u potpunosti opremljena teretana, bazen i fudbalski teren. Tu je i veliki broj projekata škole kao, na primjer planinarenje, oblizak kulturnih nasljeđa Jermenije, ski-škola, koji nas tjeraju da izađemo iz svoje zone komfora i izazovemo sebe na toliko različitih načina. Takođe, sam grad se trudi da se što bolje prilagodi našim potrebama. Od kada je otvoren UWC Dilijan u gradu se otvorio veliki broj kafića i restorana”, naglašava srednjoškolac.

Život u Jermeniji se, kako ističe, ne razlikuje toliko od života u Crnoj Gori koliko bi isprva mogli pomisliti.

“Zapravo, mentalitetski, narod je dosta sličan našem, a u tome se slažu svi Balkanci sa kojima sam do sada o tome pričao”, naveo je Pejović.

Pohađanje UWC Dilijan otvara vrata velikog broja mogućnosti koje, kako je rekao, nije mogao ni da zamisli dok je bio u Crnoj Gori.

“I dalje nemam ideju gdje bih nastavio studirati, a kamoli za koju oblast bih se opredijelio. Sada pokušavam da što manje mislim o tome i što više uživam u životu na UWC Dilijan”, poručuje Saša, koji često, pričajući o Crnoj Gori, poziva druge da je posjete, govori koliko je lijepa i, kako zaključuje, ne želi da u potpunosti odbaci ideju povratka u našu zemlju.

Podijeli: