Moja Crna Gora Crnogorski informativni portal u Srbiji
U savršenom stroju i u svečanim uniformama, izgledom i stavom koji moraju odisati dostojanstvom i ponosom, pripadnici Počasne garde Vojske Crne Gore neminovno plijene poglede.
Tu su u svakoj zvaničnoj i svečanoj prilici na državno-diplomatskom i vojnom nivou. Mada, ne isključivo tada.
“Prvi utisak je izuzetno bitan. Drugu šansu nećemo imati. Kamere i fotoaparati ne praštaju. Mada, najveći teret osjećamo zbog naših kolega, jer primjećuju i najmanju grešku”, kaže komandir Počasne garde, kapetan Milija Čabarkapa, u razgovoru za Partner Ministarsrva odbrane.
U zavisnosti od važnosti događaja, varira i broj gardista. Takozvani zastavni stroj je najzahtjevniji. Dosta se uvježbava i svi, od prvog do posljednjeg, moraju biti usklađeni. Standardi za fizički izgled nijesu propisani nikakvom posebnom uredbom ali, kako ističe komandir, vodi se računa da se zadovolje određene norme. Poželjna visina je oko metar i 80 centimetara, dok je krajnja starosna granica 40 godina. “Sa tendencijom smanjenja te granice”, precizira kapetan Čabarkapa. Komandir čete, osim završene vojne akademije, mora imati i vojnog i gardijskog iskustva. Uglavnom se insistira da bude neko iz pješadije, jer su oni u tom dijelu najizgrađeniji.
Standardni zadaci pješadijaca
Kada je riječ o gardistima, laici ih poistovjećuju isključivo sa protokolom, državnim i vojnim ceremonijama. To je velika zabluda. Oni pripadaju pješadiji, i svakodnevno imaju fizičku obuku, uz izvršavanje redovnih zadataka predviđenih za njihove kolege-pješadijce.
Komandir voda, potporučnik Marko Razić, prije dvije godine je završio vojnu akademiju u Makedoniji.
“Đed i stric su mi bili vojna lica. Đed je stalno pričao kako je lijepo služiti državi”, kaže on.
Tu bi se složile sve njegove kolege iz Garde. Radni dan počinje im u sedam sati, kada staju u stroj, a zatim odlaze na dizanje zastave.
“Za podizanje zastave imamo specijalno obučene vojnike. Oni po tačno utvrđenom rasporedu uvježbano prate sve pojedinačne korake-širenje zastave, postavljanje na jarbol… Zna se i koji gardisti pozdravljaju zastavu”, objašnjava Razić.
Nakon povratka, slijedi smotra. Komandir kontroliše naoružanje i opremu zajedno sa komandirima vodova, koji dobijaju zadatke. Poslije toga su obavezna dva časa fizičkih aktivnosti.
Priprema za stresne situacije
Gardista se može postati nakon završetka osnovne vojničke obuke, ukoliko vojnik zadovoljava određene fizičke predispozicije. Ali, učešću na ceremonijama predstoje duge pripreme i provjere.
“Javni nastup”, uz veliki broj fotoaparata i kamera, neminovno stvara stres, tako da su potrebne osobe koje dobrio reaguju na toliki pritisak.
Inače, crnogorska gardijska uniforma idejno je osmišljena prije dvije godine. U njoj su snažno zastupljeni elementi tradicionalne crnogorske muške nošnje.
“Pored toga što ispunjava visoke estetske standarde, udobna je i funkcionalna”, precizira kapetan Čabarkapa. Ljepota uniforme za gardiste je posebno bitna. Jer, oni su uvijek, i u svakoj državi pojam za stasitost, dostojanstveni i svečani stav, disciplinu i moć samokontrole.
Na užarenoj pisti
Jedan od najupečatljivijih i veoma zahtjevnih momenata u karijeri kojeg se sagovornici prisjećaju, svakako je posjeta zamjenika predsjednika SAD-a, Majka Pensa Crnoj Gori. Na pisti u Golubovcima 1. avgusta prošle godine bilo je 55 stepeni, a oni su znali da su kamere svjetski značajnih medija uprte u njih.
“Pripremali smo se danima veoma intenzivno. Greška nije smjela da se desi”, kaže kapetan Čabarkapa.
