Moja Crna Gora Crnogorski informativni portal u Srbiji
Radovan Bećirović Trebješki (1897—1986), posljednji epski bard crnogorskog naroda, koji je završio samo tri razreda osnovne škole, postao je možda i najveći pjesnik epskih narodnih pjesama koji je pisao pjesme više od šest decenija.
Rodio se 07. aprila 1897. godine, u Bijeloj, blizu Šavnika. Kao mali je, čuvajući stada po brdima i planinama, skupljao stihove, i kamenom ih zapisivao na pločama koje je u okolini nalazio. Njegove prve pjesme su nastale u ropstvu u Mađarskoj, gdje je bio odveden kao zarobljenik poslije bitke na Mojkovcu.
Vratio je popularnost guslama, a naročito pjesmom „Mojkovačka bitka“. Ova pjesma ima preko 1000 stihova, i u njoj se daje poseban akcenat na ovu slavnu bitku, koja se odigrala 06. i 07. januara 1916. godine u okolini Mojkovca.
Prepjevali su je mnogi poznati guslari, i u vrijeme ’80-ih godina prošlog vijeka stekla je ogromnu popularnost. Prodata je u više od milion primjeraka u vidu gramofonskih ploča.
Hadži Radovan Bećirović Trebješki je dosta putovao, obišao je skoro čitavu Evropu, stigao i do Nijagarinih vodopada, išao na većinu svetih mjesta, počevši od Jerusalima, pa sve do Hilandara, čime se posebno ponosio.
Radovan Bećirović Trebješki je umro 1986. godine, a na svojoj nadgrobnoj ploči je još za života upisao epitaf u vidu stiha, koji glasi:
“Pod ovom sam pločom lega, kao sužanj željan svega,
željan sunca željan vode, željan hljeba i slobode”.
