Putovanje kroz muzičke pejzaže

Poznata danska džez umjetnica, višestruko nagrađivana kompozitorka i perkusionistkinja Marilin Mazur nastupila je prvi put u Crnoj Gori. Sa svojim ansamblom „Šamanija” Mazur je nastupila u punoj dvorani KIC-a „Budo Tomović” u Podgorici. Svoje umijeće, kreativnost i specifičan muzički rukopis demonstrirala nam je izvodeći muziku sa svog albuma „Šamanija”, koji je objavila 2015. godine.

Marilin Mazur je nesvakidašnja figura na džez sceni. Rođena u SAD kao djevojčica se sa roditeljima preselila u Dansku. Njeni roditelji, otac Afroamerikanac i majka bjelkinja nisu željeli da žive u društvu u kojem vlada segregacija kakvo je bilo američko društvo pedesetih godina prošlog vijeka. Školovala se u tradiciji klasične muzike, no već kao mlada je, kako kaže, upoznala i zavoljela džez.

“Sebe smatram skandinavskom kompozitorkom i muzičarkom. Takođe, mislim da sam i autorka kolektiva, ili zajednice, jer u vremenu kad sam stasavala u svijetu je bio jak hipi pokret, koji je na mene veoma uticao. Volim i da se bavim improvizacijom. Mislim da muzika dolazi odozdo i izlazi prolazeći kroz mene. Sakupljam instrumente i muzička iskustva iz cijelog svijeta pa mislim za sebe i da sam kosmopolitska autorka”, kaže Mazur.

Mazur je veliko ime u džez umjetnosti, sa dugom karijerom iza sebe. Pravi primjer žene u džezu, koja je odnjegovala i sačuvala jedinstven izraz. Ističe da na osnovu svog iskustva može reći da su žene pružile džezu nešto osobito.

“Generalno postoje razlike. Rekla bih da se žene bolje uklapaju u veću sliku nego u solističke projekte. Nešto o mom stavu govori i to što je moj ansambl „Šamanija” sastavljen isključivo od žena. Ipak, ne želim striktno da odvajam i izdvajam. Jer, nema pravila”, objasnila je ona.

Vaspitavana na klasici, svirajući najprije klavir, prešla je u vode džeza i postala perkusionistkinja. Ali, kaže ona, nikad se nije skroz odvojila od tradicije klasične muzuke.

“Aspekat slikanja sa muzikom i unošenje drame i emocije u muziku sam pozajmila iz klasične muzike i podarila mojoj džez muzici. Kao djetetu i mladoj osobi veoma mi se sviđao Stravinski. No, ipak nisam imala konkretnog uzora i idola. Tretirala sam muziku kao neki tajni svijet u koji mogu da uđem i izvučem nešto iz njega. Nikad zaista nisam nikog idealizovala”, kazala je ona.

„Šamanija” je istovremeno i pokret, i ansambl i album. Poruka koju želi da poruči ovim trostrukim projektom, i bendom sastavljenim isključivo od muzičarki je njena želja da obnovi ansambl sa kojim je nastupala tokom sedamdesetih i osamdesetih godina. U potrazi za energijom koju je tada imala nastao je eksperiment „Šamanija”.

“Još sedamdesetih godina imala sam bend sastavljen od žena. Tada su samo muškarci svirali džez. Zato sam željela da eksperimentišem, da saznam da li žene u džezu mogu samo da kopiraju ili donesu neki novi izraz u tom žanru. Ovo je nastavak te priče. A budući da danas ima mnogo više žena koje sviraju džez mogu da sarađujem sa dobrim muzičarkama i da vratim žensku energiju ovoj muzici”, objašnjava ona.

Ljudi na različite načine prihvataju i doživljavaju muziku, kaže ona, ali uvijek nastupa sa željom da publika bude otvorena i uživa u muzici koju izvodi.

“Publika slušajući moju muziku putuje kroz različite pejzaže. I nadam se uvijek da će im se svidjeti neki pejzaž”, kazala je ona.

Ansambl „Šamanija”, koji je nastupio sa Marilin Mazur u Podgorici čine Josefine Kronholm (vokal i udaraljke), Aud Hildegun (truba, kozji rog), Liselote Anker Larsen (saksofoni), Lis Vesberg (trombon), Makiko Hirabayaši Nilsen (klavir), Ida Mari Gormsen (bas), Lisbet Diers (udaraljke) i Tine Erika Aspa (koreografija i ples).

Podijeli: