Mada mu je cijeli život likovna umjetnost osnovna životna preokupacija, akademski slikar Ratko Šoć zabilježio je i mnoge lijepe stihove, aforizme ili lirske zapise.

Malo je poznato da je ovaj Vrbašanin autor stihova za jednu od najljepših vojvođanskih muzičkih romansi „Osam tamburaša“. Mnogi su uvjereni da je ona plod naslijeđa izvornog vojvođanskog starog gradskog muzičkog stvaralaštva, a ne djelo „đetića“ rođenog i odraslog na Cetinju.
Pjesmu „Osam tamburaša“, po kojoj je godinama bio prepoznatljiv čuveni orkestar slavnog majstora tamburice Janike Balaža, i muzički je osmislio, opet, Crnogorac, Kotoranin — pokojni Milorad Minja Vučetić, kompozitor koji je najveći dio životnog i radnog vijeka proveo u Vrbasu.
Tekstom, aranžmanom i muzikom — govorio je često Janika Balaž — ova romantična pjesma o Dunavu, ženi, ljubavi i boemiji, „sjajno i skladno objedinjava senzibilitet panonskog prostora, titraje mediteranske tople klime i gorštačkog crnogorskog ponosa“.
„Pjesmu sam pribilježio jedne ljetnje večeri 1975. godine dok sam sjedio na terasi Petrovaradinske tvrđave i uživao u muzici orkestra Janike Balaža. Nastala je u dahu, stihovi su prosto navirali, pa zanesen tom muzikom i atmosferom gotovo da sam uskliknuo „zaustavite Dunav i kazaljke stare, ovo je pjesma moja i rijeka moje nade“. Tako je nastao i naslov, budući da je taj orkestar i tada imao osam članova, baš kao i danas — objasnio je svojevremeno Ratko Šoć, koji je svoje stihove kasnije pretočio i u sliku „Zaustavite Dunav“.
Ratko Šoć srednju umjetničku školu završio je u Herceg Novom i sticao i usavršavao slikarsko umjeće na primjerima Petra Lubarde, Mila Milunovića i Dada Đurića, drugovao je povremeno i sa Danilom Kišom, ali i sa mnogim drugim velikanima likovnog i književnog stvaralaštva na prostorima nekadašnje Jugoslavije. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Novom Sadu, boravio na studijskom usavršavanju u Rimu i Madridu, izlagao u zemlji i inostranstvu, dobijao značajne stručne nagrade i priznanja.