Jovica Aćin dobitnik Njegoševe nagrade

Međunarodni žiri za dodjelu Njegoševe nagrade donio je odluku da se Njegoševa nagrada za 2019. godinu dodijeli književniku Jovici Aćinu, za roman “Srodnici”, objavljen 2017. godine u izdanju Lagune iz Beograda.

“U dosadašnjem radu Žiri je raspravljao o 21 predlogu koje su kandidovali selektori iz: Bosne i Hercegovine, Bugarske, Sjeverne Makedonije, Slovenije, Srbije, Hrvatske i Crne Gore, a potom je u kontekstu vrednovanja estetskih dostignuća napravio uži izbor od devet kandidata za dodjelu ovog prestižnog međunarodnog priznanja: Refik Ličina, Darko Cvijetić, Elena Aleksieva, Vlada Urošević, Vlado Žabot, Jovica Aćin, Igor Mandić, Sinan Gudžević i Ivica Đikić“, saopšteno je iz Ministarstva kulture.

U skladu sa poslovnikom o radu, Žiri je prethodno utvrđenu listu sveo na uži izbor u koji su ušli: Jovica Aćin, Sinan Gudžević i Vlada Urošević, a nakon toga je tajnim glasanjem, većinom glasova, odlučio da Njegoševu nagradu dodijeli književniku Jovici Aćinu iz Beograda.

Prema mišljenju Žirija, roman “Srodnici” Jovice Aćina napisan je postupkom majstora koji suvereno vlada umijećem pripovijedanja, jednako kao i gradnjom vrlo složene romaneskne strukture.

“Na prvi pogled “Srodnici” se mogu učiniti kao postmodernistička igra u kojoj se i sa čitaocem računa kao s akterom. No udio fino podložene ironije i autoironije, prisutan u podsloju teksta, razotkriva ovaj Aćinov roman kao djelo koje svoje postmodernističko porijeklo dovodi u pitanje i dokida, rastvarajući se kao roman s mnogim ozbiljnim značenjima”, ističu u Ministarstvu kulture.

Srodnike je moguće gledati i kao svojevrsnu krunu dosadašnjega Aćinovog književnog opusa, koji je u svim svojim razgranatim vidovima (pripovjedačkom, esejističko, romansijerskom, prevodilačkom, uredničkom) djelo jedne čudesne i potpune posvećenosti i predanosti književnosti kao životnom izboru.

Međunarodni Žiri za dodjelu Njegoševe nagrade čine istaknuti književnici iz sedam zemalja regiona: Bogomil Đuzel, predsjednik žirija (Sjeverna Makedonija), Ivan Lovrenović (Bosna i Hercegovina), Rusanka Lyapova (Bugarska), Dušan Šarotar (Slovenija), Gojko Tešić (Srbija), Miljenko Jergović (Hrvatska) i Vlatko Simunović (Crna Gora).

Njegoševu nagradu uručuje predsjednik Crne Gore na Cetinju.

Biografija Jovice Aćina

Jovica Aćin, esejista, pripovedač, prevodilac rođen je u Zrenjaninu 13. decembra 1946. godine. Poslije završene osnovne i srednje škole dolazi na studije u Beograd i tih godina započinje i njegova urednička karijera, prvo u biltenu Tehnološkog fakulteta, potom u Studentu, listu beogradskih studenata, kasnije u časopisima, izdavačkim kućama. Zbog tekstova (Pamflet protiv policije) koje je pisao i objavljivao u Studentu bio je više puta privođen na informativne razgovore, osuđivan. Prvi razlog je bio to što je jedan broj Studenta bio posvećen zabranama ( film, književnost…). Drugi razlog za suđenje i gubljenje posla bio je broj Studenta posvećen underground kulturi i pisma u kome se zamjera Titu da je obmanuo studente svojim govorom te, 1968. godine. Taj broj Studenta je povučen iz prodaje i spaljen.

To ga nije osujetilo da bude istrajan u svom nastojanju da svijet vidi u svim “pravcima” da ga otkriva u tuđim ali i svom pisanju te zahvaljujući erudiciji nastavi i svoju uredničku karijeru kasnije, u časopisu Delo, Književnoj reči, časopisu Gradac… Bio je i dugogorišnji urednik u izdavačkoj kući Rad, honorarno je uređivao biblioteku “1001 knjiga” u “Službenom glasniku”. Nažalost, i taj angažman kao na početku karijere završio se nekom vrstom zabrane, otkaza ma kakvo zvanično objašnjenje bilo.

Istovremeno sa tim uredničkim poslom, esejističkim, pripovedačkim bavi se prevođenjem sa njemačkog, francuskog, engleskog. Pored izuzetnog uredničkog umijeća da objavi izuzetno važne knjige, otkrije ovdašnjim čitaocima pisce od izuzetnog značaja u svjetskim razmjerama, pored truda da uvijek podrži mlade talentovane, dosljednog političkog angažmana uvijek na strani onog koji strada, Jovica Aćin je priredio niz vrlo zanimljivih temata o vrtovima, lavirintima, ogledalima, demonima…

Prevodio Ničea, Helderlina, Muzila, De Sada, Mišoa,Valtera Benjamina, Jursenarovu, Agotu Krištof, i naravno Franca Kafku koga smatra najvećim književnikom XX vijeka.

Prva knjiga Jovice Aćina je Unakrst divljine pamćenja objavljena je 1971. godine, a potom slijede: Izazovi hermenautike (1975), Šljunak i mahovina (1986), Poetika rastrojstva (1987), Poetika krivotvorenja (1991) Gatanje po pepelu (1993,2003, 2009), Leptirov sanovnik (1996), Nezemaljske pojave (1999), Uništiti posle moje smrti (1993,2000), Ko hoće da voli mora da umre (2002) Lebdeći objekti (2002, Duge senke kratkih senki (1991, 1997, 2003), Mali erotski rečnik srpskog jezika (2003), Apokalipsa Sad (2004), Dnevnik izgnane duše (2005), Pročitano u tvojim očima (2006, 2007), Šetnja po krovu: sabrani crteži Franca Kafke (2006), Goli pripovedač (2008),Ušće okeana (2011), Jevanđelje po magarcu (2013)… Zajedno sa slikarom Ljubom Popovićem objavio knjigu Odiseja jedne senke (2000), i sa Milenkom Miletićem, njegovim crtežima Goli demoni, nage žene (2006). Obje knjige su bibliofilska izdanja.

Za svoje esejističke i prozne knjige Jovica Aćin dobio je nagrade: “Sreten Marić”, “Zlatni suncokret”, “Todor Manojlović”, “Dušan Vasiljev”, “Stanislav Vinaver” i dr.

Voli da putuje, luta, hoda kako po svjetovima knjiga, jezika tako i po gradskim ulicama gradova, predjela u kojima nije mogao da izabere da se rodi, ali koja jesu rodno mjesto koje se pronađe kasnije zahvaljujući imaginaciji samog pisaca, onda kada može sam da bira svoj paralelni meridijan, svoju rijeku, svoj okean.

Živi i radi u Beogradu.

Podijeli: