Juče je u 81-oj godini života u Osjeku preminuo akademik Milorad Nikčević. Književni istoričar, teoretičar i književnik, rođen je 14. januara 1941. godine u Stubici (Pješivci). Osnovnu školu završio je u Bogetićima, a realnu gimnaziju u Nikšiću. Diplomirao je studij slavistike (jugoslavistiku i rusistiku) na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na Filozofskome fakultetu u Novom Sadu magistrirao je s tezom Stefan Mitrov Ljubiša i Njegoš – uticaji i paralele. Doktorsku disertaciju pod naslovom Crnogorska pripovijetka od 60-ih godina 19. vijeka do prvog svjetskog rata obranio je na Filološkome fakultetu u Beogradu i stekao akademsko zvanje doktora filoloških nauka. Studijski se usavršavao na Državnom univerzitetu „Lomonosov” u Moskvi (1975), na Univerzitetu Kalifornija u Los Anđelesu (1989), potom na zagrebačkome Filozofskom fakultetu (1996) te na Univerzitetu Berkli u San Francisku (2001).
Na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost i Katedri za metodike i metodologiju znanstveno-istraživačkoga rada nastave jezika i književnosti Filozofskoga (bivšeg Pedagoškoga) fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strosmajera u Osijeku radio je kao docent, vanredni profesor, redovni profesor i redovni profesor u trajnom zvanju. Predavao je Metodiku jezika i književnosti, Metodologiju znanstvenoga rada, Metodiku nastave književnosti, Metodiku nastave književnosti I – teoriju školske recepcije književnosti, Metodiku nastave književnosti II te Istraživanje interkulturalnih i međuknjiževnih uzajamnosti i Kritička izdanja i tekstologiju. Od 2005. do penzije rukovodilac je i jedan od utemeljivača Katedre za metodiku i metodologiju naučno-istraživačkoga rada nastave jezika i književnosti. Bio je (do penzionisanja) član Odbora za filologiju Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.
Učesnik je mnogih inostranih i domaćih konferencija u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Subotici, Podgorici, Herceg-Novom, Pečuhu, Budimpešti i drugđe, đe se raspravljalo o nacionalnim entitetima, njihovim doticajima, susretima, interkulturnim vezama i konfesijama. Utemeljivač je crnogorskog studija (1995) Montenegrina (Crnogorska književnost, Povijest crnogorske kulture i civilizacije) i prvi gostujući profesor toga studija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1996).
Za stručni, naučni i pedagoški rad dobio je više priznanja i nagrada. Posebno se ističe zlatni Pečat grada Osijeka 2003. „za izuzetna ostvarenja u području znanosti”. Godine 2014. hrvatski predśednik Ivo Josipović uručio mu je državno odličje reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića za „višegodišnje zasluge za kulturu/znanost i približavanje njenih vrijednosti između Republike Hrvatske i Crne Gore“. Dobitnik je ISKRE za 2020.godinu u kategoriji “Specijalne nagrade za životno djelo” – za izuzetan doprinos očuvanju i razvoju duhovnosti i kulturnog nasljeđa Crne Gore.
Akademik Nikčević će ostati upamćen kao jedan od najistaknutijih književnika, ali i boraca za ljudska prava, kao i antiratni pregalac, koji je učinio matičnu državu ponosnom i ostavio neizbrisiv trag u istoriji crnogorske književnosti, koju i naša dijaspora prepoznaje kao umjetničku vrijednost.
Profesor Nikčević je dao doprinos crnogorskoj dijaspori, budući da je cijelog života bio spona između Republike Hrvatske i Crne Gore. I sam angažovan, kako kroz iseljeničko udruženje, tako i kroz državne institucije, jačao je veze između matične i države prijema. Bio je član Savjeta za saradnju sa dijasporom – iseljenicima i Predsjednik Odbora za jačanje kulturnog i državnog identiteta, gdje je dao svoj puni doprinos.