Crnogorsko izdanje ranih radova Milovana Đilasa

Izdavačka kuća Fokalizator objaviće ovih dana prvi tom Sabranih pripovjedaka Milovana Đilasa. U pitanju su pripovijetke i kratke priče koje je Đilas objavljivao u periodu između dva svjetska rata, pišu Dnevne novine.

To izuzetno zanimljivo pripovjedačko štivo do danas je ostalo nepoznato crnogorskim čitaocima, uprkos činjenici da je interesovanje za život i djelo Milovana Đilasa značajno poraslo u periodu nakon obnove crnogorskog suvereniteta.

U tim prozama, kako ističe u razgovoru za Dnevne novine, urednik i priređivač izdanja Vladimir Vojinović, crnogorska čitalačka publika pronaći će ranog Đilasa i korijene kasnijih velikih narativa toga autora. Oni koji u književnosti vide više od umjetnosti vjerovatno će uspjeti da u tome djelu pronađu i neke druge signale koji upućuju na značajke Đilasova kasnijeg političkog, vojničkog, državničkog, pa i disidentskog djelovanja.

“Raduje me činjenica da je Ministarstvo kulture Crne Gore sufinansiralo ovo izdanje i da se ova knjiga napokon javlja u Crnoj Gori, jer time zaokružujem decenijski napor da međuratno djelo jedne od najznačajnijih ličnosti crnogorske istorije XX vijeka i jednoga od najznačajnijih crnogorskih i jugoslovenskih autora, dovedem u fokus čitalačke, stručne i naučne javnosti”, kaže Vojinović.

On je uz to podsjetio da su prethodnih godina objavljena dva izdanja njegovog magistarskog rada Međuratna pripovijetka Milovana Đilasa”, u Matici crnogorskoj, Institutu za crnogorski jezik i književnosti i Pobjedi, a da je 2009. godine za Crnogorsko društvo nezavisnih književnika priredio Đilasove međuratne članke. A prvi tom Đilasovih ‘Sabranih pripovjedaka’ nastalih u međuratnom periodu, zatvara taj ciklus.

“Djelu Milovana Đilasa nanesena je velika nepravda jer je nakon njegovog političkog pada ono tabuizirano. Rijetki su bili naučnici koji su se pošteno odnosili prema Đilasovom opusu. Među onima koji se bez straha pisali o Đilasu bili su Vasilije Kalezić i Branko Popović. A upravo je 2000. godine Popović u Beogradu, oslanjajući se na Milenkovićev priređivački čin, objavio ‘Rane pripovetke’ Milovana Đilasa. Crnogorsko izdanje tih pripovjedaka koje uskoro izlazi iz štampe dopunjeno je ‘novim’ prozama, odnosno pripovijetkama koje su izmakle Popovićevim naučnim nišanima, a objavljene su u međuratnim glasilima”, pojašnjava on.

I temu za magistarski rad, ali i motivaciju za priređivanje međuratnih članaka i međuratnih pripovjedaka Milovana Đilasa crpio je iz uvjerenja da je u pitanju autor koji je pažnju književne kritike zavrijedio i prije nego je stupio u sferu politike.

A današnje glorifikacije ili osude Đilasovog lika i djela, kaže Vojinović, odnose se uglavnom na ratnu etapu, na takozvana lijeva skretanja, pa i na političke grijehove koji započinju 1953. godine.

“Teško se razabrati u moru argumenata i kontraargumenata osude i odbrane Milovana Đilasa, ali jedno je sigurno – Đilas je bio crnogorski partizan, ratnik i revolucionar sa velikim zaslugama za pokretanje opštenarodnog ustanka protiv fašističkog okupatora. U taj rat Đilas je ušao kao autor 58 pripovjedaka i kratkih priča, mnoštva pjesama i članaka sa veoma različitim temama i motivacijom. Dakle, u rat je ušao kao formiran intelektualac i književnik. I kad je svrgnut s pozicija vlasti, oduzeto mu je ordenje, oduzete su mu privilegije, ali mu nije se nije moglo oduzeti od statusa autora i intelektualca. Činjenica je da se tome statusu cio svijet divio”, zaključuje urednik i priređivač izdanja.

Đilas i Golootočani nijesu bili što i domaći fašisti

Savremena Crna Gora Đilasovo djelo doživljava kao nezaobilazni segment vlastitog kulturnog nasljeđa. O tome su precizno govorili skupovi i okrugli stolovi posvećeni Đilasu, o tome je je rekla i pozorišna predstava “Everyman Đilas” rediteljke Radmile Vojvodić, ali i inicijativa realizovana u opštini Mojkovac, gdje je put koji u Podbišću vodi do Đilasove rodne kuće ponio njegovo ime.

“Time se bar unekoliko pokazuje da politički osuđenici iz vremena socijalističke zajednice, kakav je bio Milovan Đilas i kakvi su bili mnogi Crnogorci zatočeni na onome pustom ostrvu u Hrvatskoj, a koji su prethodno izgarali za crnoj gorsku slobodu, u Crnoj Gori nijesu poistovjećeni sa domaćim fašistima što su sarađivali sa okupatorskim snagama”, ističe Vojinović.