Pet skrivenih dragulja Skadarske krajine

Više puta sam posjetila Skadarsku krajinu, jer vjerujem da je ovo jedan od najfascinantnijih predjela u Crnoj Gori. Put kroz Krajinu, između Ostrosa i Virpazara, uzak je, krivudav i često strm, ali nudi spektakularne vidike.

Već sam znala da ovaj kraj između Skadarskog jezera i planine Rumije obiluje slikovitim manastirima i crkvama, pustim ostrvima i autentičnim selima, ali proteklog vikenda istražili smo i neke druge zanimljive znamenitosti, među kojima su posebno 12 drevnih izvora u Boljevićima i ruševine manastira Bogorodice Krajinske bilo je pravo otkriće.

Ove atrakcije su takođe dio nove panoramske rute „Između dvije čarobne obale“ koja je zvanično otvorena u maju 2017. Tom prilikom je postavljeno nekoliko panoramskih tačaka duž puta, postavljeni putokazi i mape i sasvim je jasno da će promocija ove prekrasne rute rezultirati daljim razvojem turizma u opštini Bar. Čak i sada, u oktobru, usput smo sreli nekoliko automobila sa stranim turistima, koji su pratili panoramsku rutu.

Opisaću vam 5 skrivenih dragulja Krajine koji su dobili posebno mjesto u mom srcu:

Bunari Boljevića

Južno od Ostrosa pronašli smo putokaze koji su nam pokazali kako doći do izvora i bunara Boljevića. Prateći strmu i usku cestu uzbrdo, prošli smo kroz vjekovne kesten šume i napokon, na blagoj padini okruženoj slikovitim pejzažom, ugledali starinske bunare koje lokalno stanovništvo koristi već vjekovima – i koriste se i dan danas! Nije sigurno kada su sagrađeni I ko ih je sagradio, ali postoji legenda o njihovoj vezi sa čuvenim Kraljevskim bunarom u Ostrosu koji je vojvoda Vladimir sagradio 1001. godine.

U davna vremena bio je običaj da svaki mladić koji je želio da se oženi djevojkom morao da posjeduje posebnu vještinu kako bi pokazao da je dovoljno zreo da se oženi. Stara priča kaže da je mladić, prolazeći starim putem u Boljevićima, ispod kestena ugledao divnu djevojku. Zaljubio se u nju, ali njena porodica je odbila njegov predlog i naredila mu da izgradi bunar sličan bunaru dubokom 12 metara koji je vojvoda Jovan Vladimir napravio u Ostrosu. Čovjek je počeo da radi i uspio je da iskopa bunar do 10 metara, ali ne i dublje – jer su ono što su gradili tokom dana vile uništavale tokom noći. Ali jednog jutra, zahvaljujući viđenju iz snova, odlučio je da iskopa 12 bunara umjesto jednog i prihvaćen je kao zet. Srećni par dobio je 12-oro djece, čije potomstvo i danas živi u ovom kraju. Ledena voda iz bunara smatra se blagoslovljenom i donosi dobro zdravlje i sreću onima koji je piju.

Manastir Prečista Krajinska

Ovaj manastirski kompleks, izgrađen od 11. do 15. vijeka, nalazi se u ruševinama, ali jedan je dio prepoznatljiv: zvonik koji je očigledno rekonstruisan. Zanimljiv je, prije svega, istorijski značaj i legenda koja je povezana sa ovim manastirom.

Legenda o tragičnoj ljubavi Vladimira i Kosare dobro je poznata na cijelom Balkanu. U ratu s makedonskim carem Samuilom 997. godine, dukljanski svetitelj Jovan Vladimir, čiji je glavni grad bio u Krajini, je zarobljen i odveden u tamnicu u gradu Prespa. Ali Samuilova ćerka Teodora (Kosara) zaljubila se u njega, jer joj se činio “slađi od meda i saća”. Prijetila je da će se utopiti u jezeru ako se ne uda za Vladimira. Njen se otac konačno složio: vjenčali su se i vodili miran život u dvorcu u blizini manastira Prečista Krajinska. Nakon Samuilove smrti makedonski tron prešao je na Jovana Vladislava, koji je ubrzo pozvao kneza Vladimira da ga posjeti u Prespi. Kao znak da mu se ništa neće dogoditi, poslao mu je zlatni krst. Ali Vladimir nije imao povjerenja u novog cara i tražio je drveni krst kao garanciju za svoju slobodu. I da, Vladislav mu je poslao drveni krst, ali čim je vojvoda Vladimir stigao u Prespu, bio je obezglavljen. Duboko tužan, Vladimirova supruga Kosara odvela je njegovo mrtvo tijelo nazad u manastir u Krajini. Ušla je u monaški red i nakon njene smrti sahranjena je pored vojvode. Vojvoda Vladimir proglašen je svecem, a 1381. postao je zaštitnik grada Bara.

Kestenova šuma u mjestu Gornja Briska

Vjekovne šume kestena u mjestu Gornja Briska i sve ko nje zaštićene su zakonom. Samo fotografija može vam dati ideju koliko drveće može biti veliko. Siguran sam da su neki visoki i do 30 metara sa prečnikom od 3 metra.

Ovo je bio pravi trenutak za istraživanje šuma: tlo je bilo prekriveno hiljadama kestena. Iako je drvo kestena privatno vlasništvo, mnogi su automobili bili parkirani duž puta gdje su ih ljudi sakupljali. Kesteni predstavljaju dobar izvor prihoda za stanovnike Krajine, jer se takođe izvoze. A da li ste znali da postoji film pod nazivom „Ja sam iz Krajine, zemlje kestena“ (2013)?

Masline u Donjim Murićima

Iako je dan bio vedar i sunčan, vjetar je bio jak. Sišli smo cestom do Donjih Murića, gdje smo parkirali automobil u blizini plaže. Obično zeleno-plava boja Skadarskog jezera pretvorila se u sivu, a zvuk talasa podsjetio nas je na Jadransko more zimi. Šetnju smo nastavili uzbrdo kamenim stazama i stepenicama kroz dobro održavane maslinjake. Možete li vjerovati da smo imali pravi proljećni osjećaj?

Zelena trava idealna je za odmor i izlet. Ovce su lutale okolo, tu i tamo smo vidjeli usamljenog magarca, ali izgledalo je da su ljudi nestali iz ovog veličanstvenog mjesta! Napokon smo stigli do lokalne džamije i vratili se na plažu. Iako je obilježen samo dio ove staze, nije teško pronaći put.

Zvonik u Karanikićima

Mnoga sela na zapadnoj i južnoj obali Skadarskog jezera imaju snažan albanski karakter i njihovi stanovnici su muslimani ili katolici. U selu Karanikići, između puta i obale jezera, pronašli smo divan zvonik i jednostavnu katoličku crkvu, sagrađenu umjesto stare razrušene. Činilo se da je sve napušteno, ali trava je bila dobro održavana i zaista sam uživao u miru i tišini ovog slikovitog mjesta. Savršeno za odmor i meditaciju!

 

Siguran sam da u Krajini ima mnogo drugih mjesta koja će biti otkrivena i to će biti jedan od mojih sledećih ciljeva – da istražim selo Šestani koja do sada nisam posjetio.

Skadarska krajina je magična regija i zaslužuje mnogo veću posjećenost.

Priča i fotografije: Montenegro for me 

Podijeli: