Crna Gora uvijek može računati na njenu dijasporu

U susret manifestaciji “Dani dijaspore”, gost Radio Bara i portala Bar Info bio je Bećir Bećo Kalamperović, potpredsjednik Kulturnog centra “Rumija” u Čikagu.

Pitomi i plodni Mrkojevići, nadomak Bara, sa vrijednim i dobrim domaćinima koji se bave poljoprivredom, ali i turizmom, jedna je od mjesnih zajednica na području opštine sa najviše iseljenika širom svijeta. Iz ovog kraja potiču i neki od najvećih donatora koji u dalekom svijetu nijesu zaboravili svoju domovinu i nesebično su pomagali kada je to trebalo, a trebalo je često.

“Naš Bar, naša Crna Gora uvijek mogu računati na nas”, kazao je za Radio Bar i Bar Info Bećo Kalamperović, potpredsjednik Kulturnog centra “Rumija” u Čikagu, gdje živi skoro dvadeset godina.

On ističe da je u inostranstvu gotovo isti broj Mrkojevića koliko ih je ovdje, preko hiljadu. Kulturni centar “Rumija” broji 250 članova, isključivo barskih iseljenika.

“Radim u agenciji za nekretnine, srećan sam i zadovoljan, ali srce vuče ka rodnoj grudi, Dobroj Vodi i Mrkojevićima. Nedostatak rodnog kraja nadomjestili smo druženjem i saradnjom u ‘Rumiji’, centru koji je Bar u malom. On nas spaja na sjajan način i mislim da može biti primjer kako treba funkcionisati u dijaspori”, sa ponosom ističe Kalamperović, koji navodi da su se naši ljudi, generalno, u Americi dobro snašli i pokazali da su vrijedni i sposobni, što još jednom razbija često pominjane predrasude.

“Amerika je jedan sistem koji mora da se slijedi u potpunosti, ali mi smo ljudi koji smo kada odemo ‘preko bare’ ozbiljni, radni, poštujemo red i zakon. Zato mogu reći da dostojno reprezentujemo Crnu Goru”, ističe Kalamperović.

Uspjeh i lična sreća nijesu učinili da zaborave svoje rođake, prijatelje, komšije, svoj grad i mjesto.

“Na muci se poznaju junaci, kaže naš narod. Dokazali su to naši iseljenici pomažući svoje u mnogim teškim trenucima. Uložena su značajna sredstva u izgradnju ili popravku puteva, zdravstvene ustanove, vjerske objekte, a brojne su i pojedinačne donacije. Iako većina od nas u dijaspori ima sređen život, saosjećamo sa svima koji su ostali ovdje i kojima treba pomoć. Jednostavno, to nas stalno kopka, ne možemo biti ravnodušni, i zato smo uvijek tu kada treba pomoći našu rodnu zemlju”, kazao je Bećo Kalamperović.

On, poput njegovog kolege, predsjednika KC “Rumija” Senada Perazića, smatra da su, kada je riječ o Mrkojevićima, sada najpreče izgradnja fiskulturne sale u tamošnjoj školi i rekonstrukcija puta Kamenički most – Dobra Voda.

“To se mora pokrenuti sa mrtve tačke, jer siguran sam da u Crnoj Gori nema škole koja ne posjeduje fiskulturnu salu. Mnogo je talentovane djece kojima zbog toga nije pružena šansa da se razvijaju i napreduju. Takođe, pomenuti put je prevaziđen zbog velike frekvencije automobila i potrebno ga je u potpunosti rekonstruisati. Pokrenućemo inicijativu na najvišem nivou i očekujemo da se to u narednom periodu realizuje”, kazao je Kalamperović.

San o boljem životu odveo je mnoge Mrkojeviće i Barane u svijet, a ono o čemu sada sanjaju jeste da se jednog dana vrate u svoju domovinu i svoj rodni kraj.

“Mislima i srcem smo stalno ovdje. Razmišljamo o povratku, ali nije jednostavno donijeti takvu odluku. Živimo u razvijenom i uspješnom američkom gradu, naša djeca uče tamo škole i fakultete i navikli su se na jedan drugi način življenja. Ali, nadam se u nekim starijim, penzionerskim danima da ćemo se vratiti ovim našim ljepotama i našem Mediteranu, o kojima stalno pričamo i sa sjetom i nostalgijom razmišljamo”, zaključuje Bećo Kalamperović.